Karcinomi štitne žljezde

Epitelni zloćudni tumor (rak, karcinom) štitnjače podijeljen je u dvije skupine: zrele i nezrele karcinome.

Zreli karcinomi histološki se dijele na papilarne i folikularne, a nezreli karcinomi se dijele na medularne i

anaplastične. Rak štitnjače čini 1% od svih zloćudnih tumora, od 100 000 stanovnika obole 3 do 4. Od raka

štitnjače obolijevaju sve dobne skupine, no najčešći je u osoba od 30-45 god. života. Rak u žena je 2-3 puta

češći nego u muškaraca. U 20-30 % čvorasto promijenjenih štitnjača se nađe karcinom. Klinički najčešće

se rak manifestira kao tvrdi čvor, koji može raditi smetnje kod gutanja ili kod uznapredovalog procesa zbog

širenja i oštećenja “povratnog” živca (koji je bitan za funkciju glasnica) te može izazvati promuklost ili

gušenje. Bolesnici u pravilu nemaju poremećenu funkciju žlijezde, što znači da su urednih hormona

(eutireoidni). Rak štitnjače je najčešće uzrokovan djelovanjem više štetnih faktora, kao što su ionizacijsko

zračenje (nuklearne katastrofe-Hiroshima, Nagasaki i Černobil» papilarni karcinom), gušavost, kronična

upala štitnjače i nasljedni poremećaj funkcije. Svi zloćudni tumori se kirurški liječe odstranjenjem štitnjače u

cijelosti (totalna tireoidektomija) i eventualnim čišćenjem limfnih prostora vrata (disekcija vrata) kod pojave

metastaza u limfnim čvorovima vrata. Kod zrelih karcinoma, nakon 4-5 tjedana primjenom radioaktivnog joda

(I-131) vršimo uništavanje (radioaktivnu ablaciju) ležišta štitnjače.

PAPILARNI KARCINOM

Najčešći karcinom štitnjače je papilarni karcinom (lat. Ca papillare glandullae thyreoideae) i iznosi 70 %

od svih karcinoma štitne žlijezde. Javlja se u svakoj životnoj dobi, no najčešće se razvija prije 40 god. i

dugo ostaje neprepoznat. Ionizacijsko zračenje je često uzročni faktor nastanka ovog tipa karcinoma.

Najsporije raste te ponekad mnogo godina ostaje lokaliziran u žlijezdi. Papilarni karcinom sliči na tkivo

štitnjače od kojega je nastao zbog čega pripada skupini zrelih karcinoma. Dijagnoza se može donijeti

citološkom punkcijom pod ultrazvučnom kontrolom. Za njega je karakteristično da se u 30% širi unutar

žlijezde, multicentrično (intraglandularna diseminacija), u 17-50% izvan žlijezde limfnim putem u okolne

limfne čvorove (limfogeno širenje) te rijetko širenje krvlju u kosti i pluća (hematogeno širenje). Ima najbolju

prognozu. Liječi se operacijom i radioaktivnim jodom.

FOLIKULARNI KARCINOM


Drugi najčešći karcinom (oko 20%) je folikularni karcinom (lat. Ca folliculare glandullae thyreoideae) ili

rijetko njegov podtip Hurthle cell karcinom. Kao i papilarni pripada skupini zrelih karcinoma, jako je sličan

normalnom tkivu štitnjače tako da citološka punkcija ne može dati konačnu dijagnozu. Jedino, operativni

zahvat s detaljnom patohistološkom obradom može razlikovati folikularni karcinom od folikularnih

adenoma. Javlja se u srednjoj i visokoj životnoj dobi. Često se javlja u područjima endemske gušavosti.

Folikularni karcinomi najčešće se šire krvlju u kosti, pluća i jetra (hematogeno širenje 15-25%) te rjeđe

limfom u lokalne limfne čvorove (limfogeno širenje 2-15%). Ima dobru prognozu, ali nešto lošiju od

papilarnog karcinoma. Liječi se operacijom i radioaktivnim jodom.

MEDULARNI KARCINOM



Medularni karcinom (lat. Ca medullare glandullae thyreoideae) je rjeđi tip karcinoma štitnjače (4-9%).

Razvija se iz parafolikularnih ili C stanica koje luče kalcitonin (hormon bitan u regulaciji kalcija) za razliku

od zrelih (papilarnog ili folikularnog) karcinoma koji se razvijaju iz folikularnih stanica (tireocita). Može se

pojaviti u srednjoj do višoj životnoj dobi, češće sporadično ili rjeđe kao nasljedni, obiteljski poremećaj u

sklopu bolesti multiple endokrine neoplazije IIa i IIb sindroma (feokromocitom i hiperparatireoidizam). U

većine bolesnika se pojavljuje kao pojedinačni čvor u štitnjači, relativno često se limfom (limfogeno širenje

u 35-70%) šire u lokalne vratne ili udaljene medijastinalne limfne čvorove, te nešto rjeđe krvlju

(hematogeno širenje u 10%) u pluća, jetra i kosti. Dijagnoza se može donijeti osim citološkim nalazom i

povišenom razinom kalcitonina u krvi. Prognoza je dobra, posebno u obiteljskom obliku bolesti, ali nešto

lošija od zrelih karcinoma. Pojava metastaza u limfnim čvorovima pogoršava prognozu bolesti. Stanice

medularnog karcinoma ne akumuliraju radioaktivni jod (I-131) zbog čega se i ne liječe njim. Liječi se

operacijom i vanjskim zračenjem (radioterapija).

ANAPLASTIČNI KARCINOM



Na svu sreću, najrjeđi histološki tip karcinoma štitnjače je anaplastični karcinom (lat. Ca anaplasticum

glandullae thyreoideae) u svega 2-5 %. Ovaj rak je izrazito zloćudan i agresivan. Spada u nezrele

karcinome jer uopće ne sliči na tkivo od kojega je nastalo, nije hormonalno aktivan i ne akumulira

radioaktivni jod. Često se razvija u starijih bolesnika s dugogodišnjom strumom ili iz zrelih karcinoma ako

se dugo godina ne liječe. Za njega je karakterističan brzi, infiltrativan rast u okolne strukture vrata (mišići,

dišna cijev, grlo i dr.), zbog čega se javlja promuklost i gušenje (koje se kiruški zbrinjava otvaranjem dišne

cijevi/traheotomijom). Mogu se širiti limfogeno u lokalne limfne čvorove i hematogeno. Iako dosta lošije

prognozesimptomi bolesti se ublažavaju operacijom, vanjskim zračenjem (radioterapijom) i

kemoterapijom.

Poliklinika Leptir

Selska 215, Zagreb

Tel.:091/4021-886

www.stitnjaca.com

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript