Humani papiloma virus

Humani papiloma virus (HPV) uzročnik je epitelnih tumora kože i sluznica, tzv. bradavica.

Poznato je oko 150 podtipova virusa. Neki su uzročnici bradavica na licu, rukama, stopalima, dok

drugi uzrokuju genitalne bradavice ili čak karcinom vrata maternice (cerviksa), stidnice i penisa.

Infekcija jednim tipom virusa ne štiti osobu od infekcije drugim tipom. Bolest je rasprostranjena u

oko 20-50% spolno aktivnih osoba koje nemaju nikakve simptome. U Hrvatskoj je zaraženo 60%

spolno aktivnih žena. Opasnost predstavljaju zaražene osobe koje su asimptomatske, te

nesmetano šire infekciju spolnim kontaktom. Vrsta promjena uzrokovanih HPV-om ovisi o

njegovom genetičkom tipu. Podtipovi niskog onkogenog rizika (6, 11, 42, 43, 44) uzrokuju

genitalne bradavice (kondilome) i promjene u Papa testu koje rijetko dovode do zloćudnih

promjena. Za razliku od toga podtipovi visokog onkogenog rizika (16, 18, 31, 33, 35, 39, 45, 51,

52, 56, 58, 59) odgovorni su za nastanak opasnih promjena na stanicama grlića maternice (CIN

II, CIN III) te karcinoma. Povezanost HPV infekcije i karcinoma vrata maternice 10 puta je veća

nego povezanost pušenja i karcinoma pluća! Osim karcinoma vrata matenice HPV uzrokuje i rak

stidnice, rodnice, anusa, penisa, ždrijela.


Klinička slika HPV-genitalne infekcije.

Kod žena su promjene najčešće lokalizirane na stidnici, u rodnici ili oko čmara, u vidu karfiolastih

izbočina bjelkaste, sivkaste ili crvene boje, ali promjene mogu biti i na cerviksu, što se utvrđuje

ginekološkim pregledom-kolposkopijom. U 95% slučajeva invazivnog karcinoma vrata maternice izoliran je

HPV. Obzirom da je 20-50% žena generativne dobi zaraženo HPV-om, važno je da svaka žena barem

jednom godišnje učini PAPA test, kojim će se utvrditi promjene na stanicama uzrokovane virusom (CIN,

cervikalna intraepitelijalna neoplazija).

Kod muškaraca su genitalne bradavice obično lokalizirane na penisu ili u okolici čmara, ali mogu biti

smještene i u mokračnoj cijevi, čime je otežano mokrenje.

Promjene su obično asimptomatske ili mogu uzrokovati blaži svrbež i peckanje. Klinički razlikujemo

nekoliko vrsta genitalnih bradavica uzrokovanih HPV-om. Najčešći su tzv. šiljasti kondilomi, karfiolaste

izrasline ružičaste boje koje su lako uočljive. Teže kliničke uočljivosti su plosnate bradavice (condylomata

plana), koje su znatno opasnije jer ih uzrokuju tipovi virusa visokog rizika za nastanak karcinoma. Rjeđe

se javljaju smečkaste promjene (Bowenoidna papuloza) ili pak gigantski kondilomi (Buschke-Lowenstein),

koji mogu doseći veličinu muške šake. Takve promjene treba razlikovati od bradavica koje se javljaju kod

sifilisa ili od karcinoma genitalne regije.

Ponekad su promjene i kod žena i kod muškaraca vrlo teško uočljive, pa se otkrivaju tek nakon

premazivanja razrijeđenom octenom kiselinom, pod povećanjem. Danas postoje suvremene molekularne

pretrage kojima se iz obriska mokračne cijevi (uretre), obriska cerviksa ili pak obriska sumnjive promjene

na spolovilu može utvrditiprisutnost i tip virusa.




Način prenošenja infekcije.

Virus se prenosi sa zaražene osobe tijekom spolnog odnosa bez obzira postoje li uočljive

genitalnebradavice ili ne. Obzirom da infekcija virusom može biti neopažena, može se prenjeti na

spolnog partnera bezznanja prenosioca virusa. Teoretski su mogući i drugi oblici prijenosa kao

npr. preko toaleta, sjedalica usaunama, donjeg rublja i sl. Moguća je infekcija djeteta prolaskom

kroz porođajni kanal zaražene majke, ali sekod pojave genitalnih bradavica ne smije zanemariti ni

mogućnost seksualnog zlostavljanja djeteta.



Faktori rizika.

U nastanku HPV infekcija, osim općeg stanja organizma, važno je stanje kože i sluznica, kao lokalnog

činitelja obrane od mikroorganizama. Sitne erozije, vlaženje, oštećenje kože zbog drugih bolesti, niski

higijenski standard, pogoduju nastanku i širenju infekcije. Ugrožene su i osobe oslabljenog imuniteta

(AIDS, druge kronične bolesti), te osobe promiskuitetnog ponašanja kao i njihovi partneri. Obzirom na

veliku rasprostranjenost infekcije HPV-om u spolno aktivnoj populaciji, čak i osobe koje su imale samo

jednog spolnog partnera mogu biti zaražene virusom. Prema nekim istraživanjima je dokazano da je čak

70% muškaraca koji su spolni partneri žena inficiranih virusom također zaraženo. Virus može spontano

nestati u roku 18 mjeseci.


Liječenje.

Liječenje se osniva na uklanjanju promjena kože i sluznica koje su znak aktivne HPV-genitalne infekcije.

Virus je vrlo otporan i teško ga je iskorijeniti pa se liječenje u nekim slučajevima mora ponoviti više puta.

Recidivi (ponovna pojava bradavica) mogu biti česti i obično su znak reaktivacije subkliničke infekcije, a

rjeđe infekcije od seksualnog partnera.

Najčešće se primjenjuje lokalna citotoksična terapija, krioterapija (smrzavanje) ili kirurška odnosno

laserska terapija. Dolazi u obzir i lokalna primjena interferona, imunomodulatora (imiquimod) ili sistemsko

liječenje, kod vrlo teških stanja.



Kako se zaštititi?

Najvažnije u prevenciji infekcije je ne upuštati se u spolne odnose s osobama koje imaju genitalne

bradavice ili su promiskuitetnog ponašanja. Prezervativ pruža potpunu zaštitu ukoliko se pravilno

primjenjuje, međutim infekcija može nastati i tijekom oralnog i analnog odnosa. Osobe koje imaju

izražene bradavice mogu spriječiti njihovo širenje redovitim pregledima kod dermatovenerologa i

ginekologa, kako bi se na vrijeme započelo liječenje.



Prevencija primjenom cjepiva

Preporučuje se cijepljenje četverovalentnim cjepivom protiv HPV-a tip 6,11, 16, 18 (Gardasil) prije

izlaganja infekciji HPV-om, odnosno prije stupanja u spolne odnose. Cijepljenje se preporučuje za djecu i

adolescente do 15 godina i za žensku populaciju od 16-26 godina. Između 9. i 14. godine najviša je razina

protutijela te bi bilo poželjno i ranije cijepljenje. Docjepljivanje se preporučuje nakon 8 godina. Mogu se

cijepiti i osobe od 26-50 godina, ali je tada učinkovitost manja.

Cjepivo se primjenjuje u 3 odvojene doze, intramuskularno (danas, za 2 mjeseca, za 6 meseci nakon prve

doze).

Nakon cijepljenja za žensku populaciju su i dalje nužni ginekološki pregledi uz testove probira (Papa,

testiranje na HPV, kolposkopija). Cjepivo ima isključivo preventivnu, a nikako terapijsku vrijednost.

Zbog križne reakcije koristi od cjepiva mogu imati i osobe zaraženi drugim tipovima HPV-a (45,51, 31, 35, 52, 40, 44, 54).





Vesna Magdić-Jelavić, dr. med., spec. dermatovenerolog
Ulica kneza Trpimira 5a,Velika Gorica
Tel:01/6214-569