ŠTO JE HERNIJA (Bruh ili Kila) ?
Hernija (bruh, kila) nastaje kada se trbušni organi (najčešće crijevo) probiju kroz prednju trbušnu stijenku, te
se ispupčuju ispod kože trbuha. Prednja trbušna stijenka sastoji se od mišića i mišićnih ovojnica u kojima
postoje prirođeni otvori kroz koje prolaze anatomske strukture. Osim prirodnih otvora u trbušnoj stijenci
mogu nastati procjepi zbog slabosti mišića ili prekomjernog povećanja tlaka u trbuhu. Kroz prirodne otvore,
te na mjestima slabosti trbušne stijenke, protiskuje se crijevo. Crijevo se nalazi unutar peritoneuma,
membrane oko trbušnih organa, koji tako čini hernijsku vreću.
GDJE NASTAJE?
Hernija može nastati bilo gdje na prednjoj trbušnoj stijenci, npr. u području pupka ili nakon operacije u
trbuhu kroz prethodni rez. No, najčešće se razvija u ingvinalnom području, tj. u preponi. U tom području
nastaje 80% svih hernija. Naime, u preponi postoji prirodni kanal (ingvinalni kanal) kroz koji kod
muškaraca prolazi sjemenovod sa krvnim žilama, a u žena ovalni ligament koji pridržava maternicu. Kroz
taj kanal može se uvući i crijevo te se očitovati kao izbočenje u preponi.
KOLIKO JE ČESTA?
Točna učestalost preponske hernije nije poznata, no većina bolesnika su muškarci. U SAD se godišnje
obavi preko 500 000 operacija preponske hernije, dok se u Velikoj Britaniji taj broj kreće oko 50 000.
Budući da oko 5 do 7 % muškaraca tijekom života mora operirati preponsku herniju, taj postotak
predstavlja indirektni pokazatelj učestalosti bolesti.
KAKO NASTAJE ?
Preponska (ingvinalna) hernija može biti prisutna već pri rođenju. Tim se kanalom kod muške djece
spušta testis iz trbuha u skrotum dok je dijete još u maternici. Ako se taj kanal ne zatvori, zaostaje
prostor u koji se može uvući crijevo. Tada se hernija očituje kod djece ili u ranoj mladosti. Tijekom života
mišići koji okružuju ingvinalni kanal mogu popustiti zbog povećanog tlaka trbušnih organa te se tako
stvara otvor kroz koji se može uvući crijevo. Ta se hernija očituje u srednjoj i starijoj životnoj dobi.
Povećani pritisak na prednju trbušnu stijenku nastaje zbog debljine, tijekom trudnoće, fizičke aktivnost pri
kojoj se napinju trbušni mišići (dizanje tereta), napinjanja kod tvrde stolice, napinjanja prilikom teškoća
mokrenja zbog povećane prostate te dugotrajnog kašljanja.
KAKO JE DIJAGNOSTICIRATI?
Bolesnik koji ima ispupčenje u preponi može imati herniju. No, i povećani limfni čvor ili proširenje krvnih
žila izazivaju ispupčenje u preponi.
Obično u početku nema nikakvih simptoma, a kasnije se javlja osjećaj pečenja u preponi i s unutrašnje
strane natkoljenice pri hodanju i dužem stajanju. Bolesnici često sami nauče staviti ruku na preponu da
im hernija ne „iskače“ pri kašljanju. Kod sumnje na ingvinalnu herniju bolesnika treba pregledati kirurg.
Dijagnoza se postavlja jednostavnim pregledom bolesnika u stojećem i ležećem položaju. Ukoliko se
hernija ne vidi i ne pipa, liječnik će Vas zamoliti da se nakašljete ili da napnete trbušne mišiće. Osim
kirurškog pregleda nisu potrebne nikakave dodatne pretrage za postavljanje dijagnoze hernije.
KAKO JE SPRIJEČITI?
Promjenom načina života može se smanjiti mogućnost nastanka ingvinalne hernije. Smanjenjem tjelesne
težine te prehranom bogatom ostatnim vlaknima (voće, povrće, crni kruh) koja sprječava tvrdu stolicu
smanjuje se pritisak na trbušnu stijenku odnosno napinjanje pri defekaciji. Prestankom pušenja smanjuje
se ne samo kronični kašalj, koji dovodi do jakog napinjanja trbušne stijenke, već i rizik nastanka bolesti
srca i pluća.
KAKO JE LIJEČITI?
Hernija neće proći sama od sebe. Sve se hernije s vremenom povećavaju, te uslijed toga počinju izazivati
pečenje i bolove u preponi. Osim toga može doći i do uklještenja hernije (inkarceracije). To je stanje kad
se crijevo iz hernije više ne može vratiti u trbuh, a praćeno je jakim bolovima te povraćanjem. Ukoliko to
stanje potraje duže od 6 sati, postoji velika mogućnost puknuća crijeva s upalom potrbušnice. Takvo
stanje je često smrtonosno.
Nekada su kirurzi preporučivali svim bolesnicima sa hernijom operaciju zbog straha od uklještenja. Prema
današnjim spoznajama mogućnost da dođe do uklještenja iznosi 0,4 % u razdoblju od četiri godine.
Stoga se operacija preporučuje svim bolesnicima koji imaju simptome. Pacijentima s početnom hernijom
i minimalnim simptomima mogu se preporučiti samo redovite kontrole.
Trenutno nije poznata niti jedna metoda koja bi dovela do smanjenje ili izlječenja hernije osim operacije.
Pojas neće izliječiti herniju, ali može smanjiti mogućnost uklještenja pri napinjanju, kašljanju i teškom
fizičkom radu. Nošenje pojasa se preporučuje u razdoblju do operacijskog zahvata.
OPERACIJSKI ZAHVAT
Operacijsko liječenje hernija naziva se hernioplastika. Tom se metodom otvor hernije kroz koji prodire
crijevo zatvara pomoću okolnih mišića ili sintetske mrežice.
Prije operacije svakom bolesniku treba ukratko objasniti svrhu i tijek postupka te ga upoznati s mogućim
komplikacijama. Svaki bolesnik ima pravo biti odgovarajuće informiran prije nego što da svoj pristanak za
operacijski zahvat.
Operacija se može izvesti u općoj, regionalnoj ili lokalnoj anesteziji. U općoj anesteziji bolesnik je
uspavan, a kirurgu je najlakše operirati. Regionalna anestezija, koja se stručno zove epiduralna i spinalna,
uključuje punktiranje kralješnice te bolesnik ne osjeća ništa u donjem dijelu trbuha i nogama, i ne može
hodati 24 sata nakon zahvata. Lokalna anestezija uključuje anesteziranje samo operacijskog polja, a
tijekom cijelog zahvata bolesnik je budan. Takav način operacije najbolji je za bolesnika, jer mu
omogućava najbrži oporavak, ali je tehnički najteže izvediv.
Standardna operacija otvorenom tehnikom uključuje kosi rez kože malo iznad prepone te postavljanje
sintetske mrežice na otvor hernije (Lichtenstein metoda). To je metoda koja se najčešće rabi u svijetu
zbog male učestalost recidiva od 1 % (recidiv je ponovno nastajanje hernije nakon operacije). Trenutno na
tržištu postoji velik broj različitih oblika i sastava sintetskih i bioloških mrežica. Kirurzi koji operiraju
preponske hernije u lokalnoj anesteziji najčešće rabe dvoslojne mrežice građene od resorptivnog i
neresorptivnog sintetskog materijala. Prednost dvoslojnih mrežica je u mogućnosti ranijeg početka
bavljenja fizičkom aktivnošću.
Otvorene tehnike zatvaranja otvora hernije okolnim mišićima rabe se sve rjeđe, samo u situacijama kad
se ne može postaviti mrežica, npr. kod inficirane uklještene hernije. Nakon takvih operacija recidivi su
puno češći.
Postoji i laparoskopska metoda, kada se mrežica postavlja na otvor hernije uz pomoć malih rezova,
posebnih instrumenata i video kamere. Ta metoda duže traje, mnogo je skuplja, češće su teške ozljede
okolnih organa, a prednosti su minimalne (neznatno manja bol dva tjedna nakon operacije, te povratak na
posao jedan dan ranije). Primjenjuje se samo u slučaju obostrane i recidivne hernije, te kod bolesnika
kojima su bitni povratak na posao dan ranije te neznatno manja bol, a nije im bitan povećan rizik
oštećenja krvnih žila niti veća učestalost recidiva.
NAKON OPERACIJE
Bolesnicima se dopušta hodanje odmah nakon operacije u lokalnoj anesteziji ako je postavljena
dvostruka mrežica. Nakon otpusta bolesnici se vraćaju normalnim aktivnostima uključujući šetnje; jedino
što treba izbjegavati jest naporno vježbanje i dizanje tereta. Preporučuje se dijeta bogata ostatnim
vlaknima ili uzimanje čajeva da stolica bude mekana, čime se izbjegava napinjanje trbušne stijenke pri
defekaciji. Upravljanje vozilom moguće je nakon nekoliko dana. Povratak na posao je moguć nakon tjedan
do dva, s izuzetkom ljudi koji rade fizički posao i dižu teške terete, kojima treba duže bolovanje.
Poliklinika SINTEZA
Folnegovićeva 1/c
10000 Zagreb
Tel. 01/5005-970
Fax. 01/5005-979
www.poliklinika-sinteza.hr
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
|
