Lišajevi su u narodnoj medicini koriste od 15. stoljeća. Islandski lišaj jedan je od malobrojnih lišaja iz porodice Ascolichenes koji se upotrebljavaju u medicini. Korištenje droge islandskog lišaja ( Lichen islandicus L.) poznato je u medicinskoj praksi od 17. stoljeća.

Europska komisija i ESCOP objavili su još 1989. g. monografije s pozitivnim mišljenjem o djelovanju islandskog lišaja pri iritaciji sluznice dišnih putova koju prati suhi kašalj. Pozitivno mišljenje ponovljeno je i 1997. godine.

Sirup islandskog lišaja (Lichenis islandici extractum aquosum fluidum) sadržava vodenu iscrpinu u kojoj su kao djelatne tvari zastupljene usninska i fumaroprotocetrarna kislenina. Uz te kislenine sadržava i veliku količinu polisaharida liheninske i izoliheninske strukture , koji s vodom staraju viskozne otopine koje štite sluznicu od lokalnih nadražaja te posredno djeluju protuupalno. Usninska kiselina i fumaroprotocetrarna kiselina imaju antimikrobno djelovanje.

Sastojci islandskog lišaja razrijeđuju sluz u dišnim organima, znatno olakšavaju iskašljavanje patološkog sekreta, dezinficiraju i djeluju blago antimikrobno.